Lovački dom u Trebaljevu – priča o Vasu Bulatoviću i toplini domaće kuhinje
U Trebaljevu kraj Kolašina, gdje vatra pucketa a miris kačamaka ispunjava prostor, Vaso Bulatović je domaćin lovačkog doma poznatog po toplini i domaćoj kuhinji. Ovo je priča o životu, radu i gostoprimstvu koje osvaja svakog putnika.
Vatra pucketa, miris domaće hrane širi se prostorijom, a glasna graja ispunjava svaki ćošak. Tako izgleda dan u Lovačkom domu u Trebaljevu kod Kolašina, gdje Vaso Bulatović, gorštak i domaćin velikog srca, dočekuje goste. Ovo nije samo restoran — ovo je priča o životu, radu i toplini jednog čovjeka.
Domaćin velikog srca
„Krvavi i veliki radnik“ — tako sam za sebe kaže Vaso Bulatović, vlasnik doma u Rovcima, dok ga drugi pamte kao dobrog lovca i vrsnog kuvara. Ljubav prema lovu naslijedio je od oca, a danas u selu vodi lovački dom i restoran u kojem mu pomaže ćerka. Tokom sezone rijetko stigne u goru, jer je sav vezan za goste i kuhinju.
Mjesto za prijatelje
Umorni skijaši, gladni putnici i lokalci okupljeni oko ognjišta svjedoče da boljeg obroka nema nadaleko. Taniri očišćeni do zadnje mrve najbolja su reklama, kaže Vaso. „Gost je jedina reklama koja vrijedi.“ Bez bilborda i reklama, njegov dom postao je kultno mjesto gdje se druži, zapjeva i zagusla.
Kačamak po babinom receptu
Kačamak koji je proslavio Vasa naučio je spremati od babe Joke: „Stavite dosta sira i skorupa pa će svaki bit’ dobar.“ Osim toga, poznat je po gulašu, mesu na seljački način i dimljenom vratu koji se suši dva dana iznad ognjišta. Kod njega nema ćevapa ni pljeskavica, već samo ono što je domaće i svježe.
Tajne sušenja mesa
Dok obilazimo sušaru, Vaso priča: „Nema sušenja mesa bez suve bukovine bez kore.“ Njegove metode naučene od Mađara omogućavaju da meso ostane ukusno i zdravo, bez viška dima i čađi. „Neznanje nas puno košta“, veli Vaso, kritikujući kako se danas meso često pogrešno priprema.
Gost bez domaćeg gosta nije gost
Stranci svraćaju, ali Vaso kaže da mu najviše znače Podgoričani, Primorci i ljudi iz Nikšića. „Nema gosta bez domaćeg gosta“, priča kroz smijeh. U restoranu nema podgrijane hrane, niti jučerašnjeg hljeba. Sve što se priprema jedu i gosti i domaćini. Na spratu doma čak postoje sobe za besplatan smještaj — samo da se gost osjeti kao kod svoje kuće.